U predhodnom postu, gde sam opširno pisala o Novoj godini, francuska salata je pominjana kao obavezna za moj doručak 1. januara. Moja ljubav prema njoj datira od kako znam za sebe! U stvari, lažem! Prvo sam volela rusku salatu i od malena mi je bila jedno od najomiljenijih jela uopšte. Mama nije mogla da je se nasprema koliko sam ja mogla da je pojedem. Da ne bih danima živela na ruskoj salati, spremala je samo za praznike i rođendane. Za Novu godinu je bila obavezna! 😋
Kada sam pre više od 30 godina prestala da jedem meso, najprirodnije je bilo da se ruska sprema bez dodatka mesa/šunke. Nisam ni znala da takva salata ima svoje ime i da je to u stvari svima poznata francuska salata. Meni je bilo važno da je ukus skoro isti, da ima majoneza i da je uživanje dok jedem istovetno kao i uživanje u ruskoj... Zato mojoj ljubljenoj francuskoj salati moram da odam dužno poštovanje makar na ovaj način! 💖
Mnogo mi je zanimljiva pričica o imenu ove salate! Naime, francuska salata nije izmišljena u Francuskoj, nego u Rusiji, pa je Francuzi zovu "salade russe", a u Rusiji je ne zovu ni francuska ni ruska, nego joj je ime salata Olivije... Više o tome je divno još pre 10 godina napisala Ana-Marija sa bloga "Da mi je nešto slatko". Da ne prepričavam, evo citiram:
"Ne dajte da vas naslov zavara – ova fina salata koja krasi naše svečane stolove nema apsolutno nikakve veze s Francuzima. Kao nadobudna studentica francuskog pitala sam to jednog profesora (Parižanina!) i on uopće nije znao o kojem se jelu radi. Tajna je u tome da Francuzi tu salatu nazivaju ruskom salatom (salade russe). Ako prošvrljate nekim od njihovih kulinarskih stranica, pod tim naslovom ćete naići ćete na recepte koji imaju približno iste sastojke kao naša francuska salata. Sad bi još samo trebalo vidjeti što Rusi imaju za reći o tome….
Kod njih ta salata ima – pogađate – drugačije ime. Zove se „salata Olivier“, a dobila je ime po kuharu koji ju je osmislio 1860-ih godina. Bio je to Lucien Olivier, glavni kuhar u tada renomiranom restoranu “Hermitage” u Moskvi. Ubrzo nakon što ju je osmislio, ta salata je postala najprepoznatljivije jelo tog restorana, a njen je recept bio strogo čuvano blago pa se ni dan danas ne zna kako se točno spremalo to popularno predjelo. Ono što se zna je da je sadržavala teleći jezik, kavijar, zelenu salatu, komadiće jastoga, kapare, male krastavce, tvrdo kuhana jaja i sojina zrna. Danas djeluje neprepoznatljivo, zar ne?
 |
| Slikano 1. januara 2012. godine |
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, jedan od Olivierovih pomoćnih kuhara pokušao se dočepati recepta. Dok je Olivier (sam, kao i obično) pripremao dresing za salatu, pozvali su ga u vezi nekog hitnog slučaja što je Ivan Ivanov, njegov pomoćni kuhar, iskoristio i otprilike shvatio od čega se tajni recept sastoji. Nakon toga je pošao raditi u konkurentskom restoranu „Moskva“ gdje je posluživao začuđujuće sličnu salatu. Nakon toga, Ivanov je čak prodao recept nekim izdavačkim kućama i salata se pomalo počela popularizirati. To je nužno rezultiralo promjenom sastojaka – sve što je bilo sezonsko ili preskupo je zamijenjeno pristupačnijim namirnicama i malo po malo, nastala je „francuska“ salata kakvu danas poznajemo.
Ta verzija je bila nezaobilazno jelo na svečanostima u Sovjetskoj Rusiji (naročito na proslavama Nove godine) jer su se svi potrbni sastojci mogli nabaviti i u sred zime. Iako se sada mogu pronaći i puno egzotičnije namirnice, francuska salata i dalje ne gubi na popularnosti. Osim u Rusiji, često je konzumiraju i u Iranu (gdje joj se dodaju komadići piletine) te u Španjolskoj i Portugalu..."
Većina već ima svoj omiljeni recept za ovu salatu, ali ga hoću ovde na blogu prvenstveno za sebe kao podsetnik, kao i za početnike u kuhinji koji žele da prvi put sami spreme francusku salatu.
Sastojci:
5 srednjih krompira (crveni)
5 šargarepa
5-6 kiselih krastavčića srednje veličine
150 gr graška
2 tvrdo kuvana jajeta
300 grama majoneza (domaćeg ili kupovnog)
200 gr kisele pavlake
1 kašičica senfa
so i biber po ukusu
za ukrašavanje:
peršunov list, kolutovi kiselih krastavaca ili šargarepe
Priprema:
- Krompir dobro oprati i neoljušten skuvati u slanoj vodi (paziti da ljuska ne ispuca i da se krompir ne raskuva ili još gore raspadne). Prohladiti ga i oljuštiti.
- Šargarepu oljuštiti, prepoloviti i nju isto skuvati u slanoj vodi. I grašak skuvati u slanoj vodi. Dobro paziti da se povrće ne prekuva!!! Skuvano povrće preliti hladnom vodom i dobro ocediti.
- Krompir, šargarepu, kisele krastavce i oljuštena kuvana jaja iseckati na kockice veličine graška. Ubaciti sve u dublji sud, dodati grašak i sve lagano izmešati (ne gnječiti, da se krompir ne raspada!). Po potrebi posoliti.
- Majonez pomešati sa pavlakom i senfom (jedan deo odvojiti za prelivanje gotove salate), pobiberiti, pa masu lagano sjediniti sa iseckanim povrćem i jajima.
- Prebaciti salatu u činiju za služenje, preliti ostatkom mešavine majoneza i pavlake, pa po želji ukrasiti.
- Salatu do služenja držati na hladnom.
Ja je volim za bilo koji obrok baš ovako kako je na slici - sa dimljenim kačkavaljem, krastavcima (ili paprikom iz turšije), maslinama i domaćim lepinjicama ili hlebom!
Ranije sam salatu spremala samo sa majonezom, ali mi se više dopada kada se on pomeša sa pavlakom - salata je manje masna i ukusnija je.. Po želji se može naseckati i malo dimljenog kačkavalja (oko 50 gr), radi lepšeg šmeka. E, da! Nisam uslikala pripremu, dogodine ću! 😉
